CroTours

Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih svetišta na svijetu. Postalo je poznato kroz ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 1981. godine, nakon čega se počeo razvijati vjerski turizam. Od tada je ovo hercegovačko mjesto, uz Sarajevo, jedno od najposjećenijih turističkih centara BiH, koje godišnje obiđe oko milijun katolika iz cijelog svijeta. Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa svojih šest milijuna turista-vjernika godišnje postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, međugorsko svetište je još uvijek zadržalo svoj prvotni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri. Centar okupljanja u Svetištu kraljice mira, kako se međugorsko svetište službeno zove, je crkva sv. Jakova u centru mjesta.

Mnogi su i na razne načine ispitivali vidioce o Gospinu izgledu, kao i općenito o onome što se događa u župi Međugorje. Najviše je u tome uspio fra Janko Bubalo, član Hercegovačke franjevačke provincije i književnik. Pratio je međugorska ukazanja od početka. Godinama je dolazio u Međugorje ispovijedati i tako stjecao iskustva o međugorskoj duhovnosti. Kao vidljivi ishod takvoga rada bila je njegova knjiga "Tisuću susreta s Gospom u Međugorju" (1985). Doživjela je svjetski uspjeh i bila nagrađena. U knjizi o svojim iskustvima govori vidjelica Vicka. No, uz ovaj razgovor fra Janko je razgovarao o istim stvarima i s drugim vidiocima. Na kraju je objavio samo razgovor s Vickom jer mu se činilo da je ona najsveobuhvatnije odgovorila na njegova pitanja. Svi ostali vidioci ni u čemu se bitnom nisu razlikovali od nje. O Gospinu liku, kako je posvjedočio, više je puta razgovarao sa svim vidiocima i ništa nije objavio što oni nisu odobrili.

Vrijeme je protjecalo, množili su se pokušaji prikazivanja Gospina lika. Mnogi od tih pokušaja bili su oprečni onome što su vidioci govorili. Zato fra Janko, iako već u godinama (r. 1913.), pristupa drugom pokušaju. Svim vidiocima upućuje anketni listić u kojemu ih ispituje o Gospinu liku. Većina vidjelaca se odazvala fra Jankovu pokušaju (Ivan Dragićević, Vicka Ivanković, Marija Pavlović, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragićević). Zbir svojih odgovora posvjedočili su svojim potpisima na Humcu, 23 srpnja 1992. Jakov Čolo nije ispunio ovaj anketni listić iz opravdanih razloga, ali se složio s onim što su drugi vidioci rekli i nije ima ništa posebno za nadodati.

Izvor: www.medjugorje.hr